|
Intervjui sa
ispitanicima su održavani najviše do sedam dana posle njihovih
iskustava, i od ukupnog broja, 56 pacijenata nije moglo da se
seti ničega iz perioda u kojem su bili klinički mrtvi.
Preostalih 7 učesnika ispitivanja su mogli nečega da se sete,
ali je samo kod četvorice potvrđeno da su imali iskustva
"bliske smrti" ili posmrtna iskustva. Četvoro "posetioca"
onostranog je svedočilo o vrlo sličnim "putovanjima"
u kojima su glavni elementi bili osećaj mira i zadovoljstva,
utisak ubrzanja vremena, povišena osetljivost čula, osećaj
bestelesnosti, suočavanje sa blještavom svetlošću, utisak
ulaska u neki drugi svet i - suret sa mističnim bićem i
boravak u tački koju su ispitanici opisivali kao "mesto sa
koga nema povratka".
Nijedan pacijent nije
bio suočen sa manjkom nivoa kiseonika u trenutku takvih
iskustava, i ta činjenica je dovela do odbacivanja teorije po
kojoj nizak nivo pomenutog gasa izaziva neku vrstu halucinacija.
Vođa tima koji se bavio ovom problematikom bio je Dr Sam
Parnia iz Kliničkog centra u Sautemptonu, Velika Britanija,
i on ističe da nam još uvek nije dostupno znanje o načinu
formiranja misli. U svojim razmišljanjima, potkrepljenim
rezultatima istraživanja, iznosi hipotezu po kojoj je svest
nezavisna od mozga, odnosno njegovih funkcija.
"Kada posmatramo ćelije
mozga, uočavamo činjenicu da su te ćelije iste kao i bilo
koje druge u našem organizmu. One mogu da produkuju proteine i
hemijska jedinjenja, ali nisu sposobne za produkciju
subjektivnog fenomena kakva je misao. Mozak u procesu formiranja
misli ima istu ulogu kao i televizor koji talase iz etra
pretvara u sliku i zvuk", objašnjava Dr Parnia.
S druge strane, Dr
Chris Freeman, psihijatar i psihoterapeut Kraljevske bolnice
u Edinburgu, ističe da ne postoje dokazi koji nedvosmisleno
ukazuju na to da je mozak prestao sa radom u trenutku iskustava
koja su pacijenti imali. "Znamo da je sećanje vrlo
varljivo. Često znamo ŠTA se dogodilo, ali ne i KADA se nešto
desilo", podseća on. "Vrlo je verovatno da su se
opisana iskustva desila neposredno pre prestanka rada srca ili u
periodu oporavka. U svakom slučaju, nemoguće je utvrditi tačan
momenat u kome su ispitanici iskusili navedena stanja."
Ipak, činjenica da
različiti ljudi, iz različitih kultura, vremenskih perioda i
sa različitih meridijana doživljavaju skoro identična
iskustva u trenutku kliničke smrti, ostaje fenomen i tema za
razmišljanje. |
|