Kliničko-biohemijska laboratorija

 

 
 

Produžena i kontinuirana terapija tuberkuloze zahteva i kliničko praćenje toka bolesti. Zato je 1956. godine u Antituberkuloznom dispanzeru počela sa radom i laboratorijska služba i to sa hematološkim analizama: sedimentacija, kompletna krvna slika kao i celokupnim pregledom urina.

Razvojem pneumološke službejavlja se potreba za  proširenjem rada laboratorijske službe. Tako 1962. godine otvorena je i biohemijska laboratorija, koja je svoj rad počela sa  analizama šećera i ureje.

Međutim, razvoj biohemijske laboratorije je bio veoma ekspanzivan, pa je za vrlo kratko vreme uveden u rad veliki broj analiza kao što su određivanje kreatinina, hematograma sa elektroforezom proteina, gvožđa sa kapacitetom, elektrolita, imunoglobulina,  komplemenata, fibrinogena, met- i sulf-hemoglobina.

 

Palatinuš dr Andraš

Specijalista medicinske biohemije,

šef kliničko-biohemijske laboratorije.    

 

Integracijom naše ustanove sa bolnicom u Jaša Tomiću 1968. godine i tamo je zaživela laboratorijska služba, u skromnijem obliku.

Veliki značaj za ustanovu ali i našu  laboratorijsku službu bila je nabavka gasnog analizatora, koji daje i danas značajan doprinos našoj dijagnostici.

gg

 

svakodnevni rad  ...

                                                                                                

1987. godine je veliki deo laboratorijske opreme obnovljen. Od tada je u biohemijskoj laboratoriji  počelo određivanje izo-enzima, kao i mikrozomska elektroforeza proteina i lipida.

Sa razvojem alergološke ambulante proširuje se i paleta imunoloških analiza. 1988. godine uvedeno je određivanje  imunokompleksa kao i specifičnih IgE i IgD.